Ružica Bijelić – Cigan: Majka i uspješna poslovna žena
“Biti majka i voditi u današnje vrijeme privatni posao, najveći je izazov za mene. Moji sinovi su moja snaga, koja mi ulijeva energiju za sve moje aktivnosti. Zahvaljujući velikoj podršci i razumijevanju mog supruga, kao i mojih najmilijih, uspijevam da uklopim sve veoma zahtjevne poslovne obaveze sa onim porodičnim. Svaki slobodan trenutak provodimo skupa i uvijek se trudimo da u život unesemo mnoštvo sadržaja za djecu. Trudimo se da nemamo ustaljeni ritam već da makar izletom uz Vrbas ili u obližnji park stvorimo posebnost trenutka, sreću i osmijeh što smo zajedno te da razvijamo i podstičemo igru, kreativnost i inovativnost”, kaže za Sreću Ružica Bijelić Cigan, specijalista stomatološke protetike.
Da li ste ikada tokom karijere, kada je bilo teških trenutaka, poželjeli odustati?
U toku proteklih 10 godina koliko radim kao stomatolog, bilo je mnogo napornih trenutaka, odricanja i žrtvovanja. Cijeli period radila sam uporedo na dva ili tri mjesta, sa vrlo malo odmora. Podrazumijeva se, bio je to cjelodnevni rad sa mnogo iskušenja, rizika, poslovnih odluka i poteza za koje je trebalo hrabrosti. Ali, kada pogledam unazad , zadovoljna sam svojim odlukama i veoma srećna zbog svih stečenih znanja i radnih iskustava, koja imaju ogromnu vrijednost . Priznaću da do sada nisam nikad pomislila da odustanem od svojih ciljeva, jer je profesija kojom se bavim moja velika ljubav. Prosto, bilo šta vezano za odustajanje nikad nije bio moj izbor.
Bavite se veoma složenim zanimanjem u društvu u kojem tu složenost povećavaju kako nepovoljni ekonomski uslovi tako i strahovi od posjete stomatologu, posebno kada je riječ o djeci. Kako “razbijate” taj strah?
Bavim se zanimanjem pri čijem pomenu mnogi osjećaju nelagodu. Iako ne djeluje jednostavno, uspijevam veliki broj svojih pacijenata, a posebno djecu da razuvjerim lijepom riječju,osmijehom, detaljnim stručnim pristupom i nježnim radom. Kada pacijenti dolaze bez straha i motivisani, ja dobijam satisfakciju za svoj trud. U kontaktu s pacijentima stvara se obilje pozitivne energije, koja se pretače, pa su sreća,osmijeh i zadovoljstvo zagarantovani i kod mene i kod mojih pacijenata.
Možete li se sjetiti nekog posebnog događaja zbog kojeg ste odlučili postati stomatolog?
Svakako. Želja za ovim pozivom kod mene se rodila još u osnovnoj školi, u šestom razredu. Uživala sam posmatrajući rad i pomažući komšinici, zubnoj tehničarki, koja je potpuno nenametljivo zagolicala moja interesovanja ka ovoj oblasti. Završila sam Gimnaziju, a zatim uporedo i Medicinsku školu usmjerenje za zubnog tehničara a potom studij stomatologije i specijalizaciju iz oblasti stomatološke protetike.
S obzirom na to da postoje brojne zablude i predrasude o stomatološkim intervencijama, možete li za naše čitaoce otkriti koje su najočitije i najpogubnije za zdravlje zuba?
Danas stomatologija rapidno napreduje. Veliki je priliv digitalizacije a pojavljuju se i savremeni materijali koji pružaju izvanredne mogućnosti.
No, najveći problemi, bar na ovom našem podneblju, još uvijek su bazični. Slabo se radi na preventivnoj stomatologiji, veliki je stepen zapuštanja oralnog zdravlja a spomenuću i posezanje pacijenata ka intervencijama u poodmaklim fazama zbog slabije informisanosti ili predrasuda.
Zbog lošijih ekonomskih prilika, pacijenti vrlo često ignorišu problem To dovodi do potrebe za opsežnijim stomatološkim intervencijama, koje su ne samo teže već i skuplje. Da su se ti pacijenti javili na samom početku, intervencije bile bi praktično miniinvazivne i ekonomski najpristupačnije.
Moje kolege i ja svakodnevno radimo na edukaciji i isticanju značaja redovnih kontrolnih pregleda, posebno u dječijem uzrastu. U periodu kada nema izraženih značajnijih simptoma, najvažnija je kontrola i tada djelujemo pravovremeno.
Koje je Vaše trenutno područje interesa u stomatologiji?
Radim kao doktor stomatologije, specijalista stomatološke protetike. Moj tim trenutno broji sedam zaposlenih a uz mene su još tri doktora stomatologije (www.dub-dent.com).
Iako je protetika kao oblast stomatologije zapravo rehabilitacija pacijenta i terminalna faza u rješavanju oralnih problema, ja sam veoma posvećena i preventivnom djelovanju, radu sa djecom, kao i promociji očuvanja oralnog zdravlja. Jedini i najispravniji put je zdrav, prirodan i funkcionalan orofacijalni sistem.
Šta će vas zaokupljati u narednim mjesecima?
Moja pažnja u narednom periodu u profesionalnom smislu i dalje će biti usmjerena na usavršavanje ali i na pokretanje stomatološke ustanove u Banjaluci. Prethodnih godina radila sam u Kozarska Dubici, što je iziskivalo dodatni napor u smislu putovanja. Zahvaljući kvalitetnom pristupu, ustanova je značajno napredovala, zbog čega sam veoma ponosna. Ipak, to nije kraj. Dub-Dent ide s novim projektom u Banjaluci, otvaranjem ordinacije u sopstvenom poslovnom prostoru u strogom centru grada.
Koristite li baka servis ili vrtić?
S obzirom na to da suprug i ja imamo školarca koji će na jesen poći u treći razred i sina od 18 mjeseci, trenutno nam je baka servis velika podrška. Ali, i pored toga, mi uskoro planiramo upisati mlađe dijete u vrtić jer smatramo da kompletan nadzor nad djetetom, obrazovanje, vaspitanje i socijalizaciju može da pruži samo organizovana predškolska ustanova. Stariji sin išao je u vrtić skoro pet godina i bili smo prezadovoljni njegovim znanem u prvom i drugom razredu. Vrtić je bio sjajna polazna osnova i taj period savladali smo bez ikakvih problema.
Da li je majčinstvo ono što ste mislili da će biti?
Da, i više od toga. Majčinstvo je najvažnija stvar u životu žene, smisao života i glavna snaga i motiv za sve dalje. Iako sam veoma posvećena poslu, i mnogi me tako vide, ja sam zapravo najviše majka. Sva odsustva zbog posla trudim se da nadoknadim intenzivno i na najkvalitetniji mogući način. Majčinstvo ženu oplemeni, proljepša i podstakne na aktivnosti. To je moje viđenje.
Jeste li vi danas drugačija Ružica od one prije desetak godina?
U osnovi sam ista – nježna, ranjiva, sanjar, vječiti optimista, temperamentna i spremna na akciju. Vremenom sam naučila da manje burno doživljavam loše stvari oko sebe , pogotovo stvari koje ne mogu da promijenim…
Da li je na to uticalo majčinstvo ili lični rast i razvoj tokom godina?
Sve podjednako. Smatram da i dobre i loše stvari u životu, kada se dese, imaju svoje razloge. One manje dobre uče nas kako ne treba da radimo i čine da budemo bolje osobe.
Da li kućne poslove, kao što su mijenjanje pelena, kuhanje i čišćenje dijelite na muške i ženske? Pomaže li vam suprug?
Ja zaista imam veliku podršku supruga, koji zna i želi da obavi apsolutno svaki posao oko djece i u kući. To je neophodno, jer samo tako stižemo obaviti naše porodične ali i profesionalne zadatke.
Volimo urednost , a ja sam posebno veliki ljubitelj cvijeća. Sebe zamišljam u penziji u velikom cvjetnom vrtu. Koliko god da smo zauzeti, cvjetni balkon i uredno dvorište se podrazumijevaju.
Koliko se promijenio vaš odnos sa suprugom nakon što ste postali roditelji?
Rekla bih da se svakim danom taj odnos mijenja a tako i treba da bude. Proveli smo zajedno mnogo godina a naš odnos je svakim danom sve bolji, bogatiji, ozbiljniji, inspirativniji i sadržajniji. Obaveze i odgovornosti su te koje nas tjeraju na ozbiljnost i posvećenost .
Da li često putujete i kako sada izgleda vaš odmor s obzirom da i tamo brinete o dvoje djece?
Trudimo se da često negdje otputujemo koristeći mini odmore. Najčešće putujemo sa djecom jer želimo da smo skupa jer djeca tako stiču bolja životna iskustva. Ne moraju to biti skupa putovanja, bitno je zajedništvo, sadržaj prilagođen djeci, organizacija puta, smijeh, novi izazovi i dobra energija. Putovanja vraćaju snagu i pune ljubavlju naš odnos.
U kakve muškarce biste voljeli da izrastu vaši sinovi?
Prije svega, željela bih da budu dobri ljudi, pažljivi i predani, posvećeni porodici, vrijedni i ozbiljni u svojim profesijama .
Ljudi vas često opisuju kao snažnu ženu. Šta mislite, čime ste zaslužili taj kompliment?
To je za mene poseban kompliment, koji prija ali i obavezuje.
Izgraditi profesionalno uspješnu priču i porodičnu sreću isključivo na osnovu ličnog truda – danas je veliki izazov.